1. dio od 2
Prethodne informacije
IZVOR: Claudio VENTURINI
NAZIV: Dizajn i razvoj Skladište podataka u okruženju suradnje
Govornik: dr. Andrea MAURINO
Sumentor: dr. Angelo SIRONI
Dijelovi diplomskog rada Claudija Venturinija koje je Stefanu Fantinu predao Andrea Maurino, sveučilišni profesor na Sveučilištu u Milano Bicocca, kao izvor za čitanje i dokumentaciju.
Suradnja: problemi za IT
U kooperativnom scenariju postoje dvije ili više organizacija koje djeluju u konkurentskom režimu unutar određenog tržišta, a koje ipak moraju surađivati u nekim aspektima poslovanja. Razlozi mogu biti različiti i o njima se naširoko raspravljalo u istraživanjima u područjima ekonomije, organizacijskog menadžmenta i upravljanja znanjem.
Općenito, odnos suradnje između različitih aktera može biti uspostavljen voljom samih sudionika ili nametnut od strane trećih strana. U prvom slučaju, akteri u suradnji identificiraju mogućnost dobivanja zajedničkih koristi, koje nitko od njih ne bi mogao dobiti u čisto konkurentskom scenariju. Primjer je razmjena informacija u svrhu poboljšanja kvalitete proizvoda ili usluga koje se pružaju klijenti. U drugom slučaju, međutim, scenarij predviđa trećeg aktera, koji ima moć prisiliti ili potaknuti razmjenu informacija između sudionika. Tipičan slučaj je da su neke organizacije zakonom obvezne sudjelovati u mehanizmu suradnje.
S informatičkog gledišta, suradnja je obilježena činjenicom da uključeni akteri trebaju razmjenjivati informacije, ali bez potpune integracije svojih informacijskih sustava. Ova razmjena informacija mora biti dobro kontrolirana, budući da suradnja može biti isplativa samo ako kooperativni aspekt odnosa donosi koristi svim sudionicima, te stoga ne stvara konkurentsku prednost za pojedinog aktera. Najvažniji problemi sa stajališta razvoja softverskog sustava koji obavlja ovu integraciju u kooperativnom okruženju su stoga sljedeći:
Identifikacija informacija koje treba dijeliti Razumijevanje informacija koje treba razmijeniti i stoga integrirati, tako da budu korisne za sve uključene organizacije.
Tehnike integracije odabiru odgovarajuće tehnike za izvođenje integracije, kako u smislu procesa koji treba slijediti tako i u smislu upotrebljivih arhitektura i sustava. Ovo područje također uključuje probleme koji se odnose na rješavanje mogućih semantičkih nedosljednosti između informacija koje dolaze iz različitih organizacija.
Skalabilnost Broj organizacija uključenih u ko-natjecanje može biti nekoliko desetaka i varirati tijekom vremena: stoga je neophodno da je arhitektura dovoljno skalabilna kako bi povezani podaci može se relativno jednostavno integrirati u sustav.
Fleksibilnost integracije različitih informacijskih sustava povećava vjerojatnost da će barem jedan od njih doživjeti promjene u kratkom roku. Ta je vjerojatnost tim veća što su informacijski sustavi integriraniji, a predstavlja problem prije svega kada je količina dijeljenih informacija velika. Sustav stoga mora biti u stanju brzo reagirati na promjene u različitim integriranim informacijskim sustavima.
Share:
Saznajte više u Online web agenciji
Pretplatite se kako biste primali najnovije članke e-poštom.
